Mrtvačnica u Šamatorju sv. Stjepana

(Šamatorje) župe Gorica-Sovići je vrlo staro. Okolica Stare župne crkve iz 1856. god., danas najstarije crkve u Zapadnoj Hercegovini koja je još u upotrebi, pamti ukopnička mjesta od ranokršćanskih vremena. Tu je pronađena ranokršćanska bazilika, ranokršćanske grobnice na svod, a srednjovjekovno starohrvatsko razdoblje obilježilo je ovo mjesto mnoštvom pronađenih ulomaka starohrvatskog tropleta i starohrvatskih grobova koji su tradiciju produžili do današnjih vremena.
Mnogi se župljani ove drevne župe sjećaju kako se za vrijeme ukopa pokojnika obavljao obred sprovoda. Najprije se išlo pješice noseći lijes na ramenima, zatim su vremena dala svoje uvjete pa se ukop iz daljih zaseoka obavljao konjima i kolima, da bi u najnovije doba sprovod bio išao automobilima. Nije to slučaj samo ove župe. Redovito se tako išlo i u drugim mjestima, posebno po nekim selima Herecgovine i Dalmacije.
Kako se vremena mijenjaju, običaji se njima prilagođavaju.   Prilagodba nije zaobišla ni župu Gorica-Sovići. Sve je počelo   izgradnjom Spomen-znaka za sve poginule i nestale u minulim   ratovima ovoga stoljeća, koji je otvoren 30. svibnja 1995. godine.   Isto je tako cjelokupan prostor oko nove i stare crkve uređen za park, zasijani su travnjaci i na taj je način stvoreno kulturno ozračje iz kojega su niknule i druge pozitivnosti u ovoj župi.
Iako je stara, ova je župa, na čelu s fra Antom Marićem, onodobnim župnikom i fra Vinkom Mikulićem, kapelanom, ukazala na svu svoju modernost na svim poljima, a posebice što se tiče obreda ukopa. Kao prva župa na području Hercegovine ima svoje "Hrvatsko katoličko pogrebno društvo Gorica-Sovići", kao pravnu osubu (dalje HKPDGS) i mrtvačnicu koja djeluje od 1. siječnja 1999. godine. Za taj i druge kulturne i vjerske objekte u prvom redu treba zahvaliti gore spomenutim fratrima, a s njima ne smijemo zaboraviti i sudjelovanje cijele župne zajednice koja poštuje i visoko cijeni svoje neumorne fratre, i tada i danas.
Mrtvačnica je izgrađena u 1997. i 1998. godini po nacrtu gosp.  ing. Ivana Spajića, a izvedbene je radove obavilo poduzeće Frane   Stipića iz Sovića. Za njezinu izgradnju darovalo je blizu 700, od   800 obitelji koliko otprilike broji župa. Mrtvačnica ima tri dijela.   Središnji je prostor zapravo kapelica s odrom za lijes na koji se jedan ili dva sata prije obreda ukopa izlaže tijelo pokojnika. Uokolo stoji rodbina kojoj se u tom vremenu mimohodom može izraziti sućut. Prozori koji su na sjevernoj strani, iza odra, daju sliku tri vitraja za koje je skice napravio umjetnik gosp. Hrvoje Bošnjak iz Gorice, a uradio ih je "Vitrus" iz Mostara. Oni prikazuju Isusa na križu te Isusa Uskrsloga te Kristovo Uzašašće. Na zapadnoj strani nalazi se prostorija u koju se lijes polaže nekoliko sati nakon smrti i tu u hladionici prenoćuje. Za Goričko-Sovićku je mrtvačnicu hladionicu darovalo poduzeće Soko iz Mostara. Na istočnoj su strani dvije prostorije koje služe kao uredi za radnike.
Tiho je i svečano sve  prošlo 1. siječnja 1999. godine kad se blagoslovom mrtvačnice stupilo na terenu ove župe u jedno novo razdoblje obreda ukopa. S nedoumicom i sa strepnjom su i fratri i ljudi iz HKPDGS očekivali kako će se sve zbiti pri prvom ukopu. No, danas je sve postalo ustaljenim običajem koji kao da tu već stoljećima živi. Što je najvažnije izbjeglo se noćno sjedenje kod mrtvaca koje je zapravo postalo bezćutno i samoj je obitelji stvaralo dodatne probleme.
Neka ovaj primjer i u današnje doba bude uistinu svima poticajom da na ovakav lijep i kulturan način svojim pokojnicima s puno pijeteta pokažemo odanost i ljubav.