Oproštaj od našeg Taika

Govor koji je pripremljen za oproštaj Goričana od svog Zvonke, nismo uspjeli da se pročita na Mirogoju, pa ga ovim putem prenosimo u cijelosti.

Dragi Zvonko,
Čuješ li danas srca koja kucaju kao tvoje, vjeruj kucala su svih ovih godina dok smo te čekali.
Niz naše brdo Pit danas pada rijeka suza, niz Zavolu se slijeva kolona pitanja na koje ćutimo0 odgovor. Ne budi umoran od samoće, ima nas još puno, puno nas je i malo makar su naše majke rađale po sedmero.
Danas plače naše Goričko groblje, tužan je grob tvoje majke Kenduše i ćaće Pejije. Toliko su te čekali.
Ali, ti će vječno počivati ovdje među dragim velikanima, među tim dječacima s kojima si letio iznad oblaka. I otišao si u visine, tu gdje si uvijek i bio visoko, viši od mnogih.
Umorne su tvoje kosti zbog teškog puta kojim si hodao, posutog trnjem, u potrazi za cvijećem.
Nisi dao da tvoj san srežu, teško noseći okove koji patnički stežu.
Odmori se pokraj naših velikana, naslonite se i snivajte slobodu, a mi ne znamo kako ćemo bez vas.
Odoše naši najveći, sve nas je manje. Hoćemo li bez vas imati snage ići dalje? Ići ćemo!
Onim istim putom kojim ste nas vodili, obećavamo vam to ovdje!
Nađi svoj mir visoko gore, ovdje je neizdrživo. Dobrodošao nad oblake, dolje te mnogi nisu razumjeli ili nisu htjeli – da bi ugodili neprijatelju.
Nema te više Zvonko, baš sad kad smo se priviknuli da si tu.
Tvoja Gorica je ponosna na svog najvećeg sina, borovi u Šamatorju će šumiti tvoje ime i imena svih onih dječaka i luđaka iz sedamdesetih koje nikad vratiti nećemo.
Ostali ste sanjari do smrti. Mi ćemo i dalje zajedničke snove snivati a vi gore počivajte u miru i živite nedosanjani san.
Posljednji pozdrav od tvoje Gorice, tvoje Općine Grude, tvoje Herceg Bosne!
Duboki izraz sućuti tvojoj Penelopi Julienne i cijeloj obitelji Bušić.
pisano, 03.09.2013, Gorica

Uvijek uz Vas,
gorica-online.info