KUD Sloga kroz sjećanja najstarijih članova

Prvi nastupi folklorne družine  bili su u vrijeme velikog utjecaja Hrvatske Seljačke Stranke.
Kao Hrvatska seljačka Sloga folklorna skupina je prvi put izvan Gorice nastupala u Tomislavgradu 1935. godine a zatim i u Vitini iste godine. Voditelj je bio Danko Bušić.
Uzbuđenje je bilo veliko jer se na put išlo autobusom.
Po kazivanju najstarije živuće članice KUD-a Ive Prlić (Bušić-Andrijine) tadašnju folklornu družinu činili  su  muški : Petar Bušić-Pejija, Mijo Bušić-Andrijin , Jozo Grubišić-Lebo i Mirko Galić- Mirka, te ženske: Iva Prlić-Andrijina, Ana Bušić Vegarića, Anka Bušić_Panjčeva i Stana Polunić – Manjića. Oni su se skupljali i vježbali  uglavnom na Glavici  u Donjoj Maloj a pjesme, koje su izvodili na nastupima ,  učili su od Lavriuše  (Mirkine matere). Neke pjesme su i sami smislili.  Na nastupu se nije igralo kolo nego su  pjevali stojeći. Pjevalo se „Prođe mi momče kroz selo“, „Ivo i Mara“ a pjesmu kojom su započinjali „Ja se pope na visoko ...“ prvi je započeo Pejija. Iz njihovog doba su i pjesme „Daj poskoči, daj prolomi dilbere“,
„Ljubo ljubljena ...“, „Ja posadi vitu jelu“, „Kad maline budu zrile“.
Odjeću za nastupe posuđivali su po selu.

Drugu generaciju društva čini mladost stasala nakon rata. To je razdoblje vrlo bogato aktivnostima, razdoblje koje je najviše odredilo put društva. U to vrijeme društvo otkupljuje nošnje po selu. Tada se u narodnoj nošnji nije vidjela vrijednost kakvu ona danas ima pa su ljudi davali dijelove nošnje kao nešto što je smetalo po kući nakon smrti nekog starog člana obitelji, a neki su zbog teških prilika vrijednije stvari ( kao đerdane, papte,) prodavali.
Po pričama strijih članica moglo se zaključiti da je većina nošnji bila vezana uz žene iz Metuzaleve obitelji, bilo da su bile  mu one bile tetke, sestre ili  kćer. Najljepša nošnja je bila Macotina (čiji su dijelovi još u društvu) a isto tako je bila lijepa i nošnja Košutove matere iz Vinjana. Kata Kordića je poklonila haljinu suknenu i izvezenu. Po kazivanju nekih članova za  održavanje nošnje bila je zadužena Lujka koje bi krpala kada bi se nešto poderalo, a Mrgin ćaća Antić je najbolje krojio gaće. Lule za društvo otkupljene su u tom vremenu a prije su se posuđivale od Jurkače Galića, Jure Paradžika, Šimuna Paradžika, Metuzala i dr.
Ta posljeratna  mladost  često  se okupljala po starim kućama. Najčešće u Bevčevića kuli, ili u Perića kući.  Ivica Jukina ih je naučila „Tila me je zavrgnuti lola....“ a prema pričanju ostalih živućih članova, pa i nje same ona je osmislila i koreografiju uz tu pjesmu.
I „Ivu i Maru „ su izvodili na novi način, tj. tako da je ženska bila u kolu  a muški hodao oko kola zamirajući je.
U toj generaciji Ivo je bio Ante Perić a Maru je pivala Ana (Markićuša). Pivali su i Miju, a tu je nezamjenjiv bio Bićić koji je svugdje izazivao pažnju sa svojom lulom. Tako osmišljen nastup imao je velikog uspjeha pa je društvo u Beogradu 1948. dobilo drugu  nagradu jer su oni s Kozare morali biti prvi. Ali nije to bilo ni loše jer se za nagradu dobio kompletan tamburaški orkestar ( 9 tambura ) i knjižnica, a iste godine na Zemaljskoj smotri u Sarajevu su dobili harmoniku.   
To je vrijeme u kojem se živi aktivan kulturni život u Gorici. Gorica je dobila čitaonicu, tamburaše je vodio Mijat Pegotin a iIgralo se i veselilo skoro svake večeri.  Vele stari da nisu igrali  samo gorički folklor, nego su plesali i linđu, sremicu, kukunešće. Pjevale su se svakakve pjesme pa čak i makedonske na naš način a učio ih je Bošnjak koji je kao filanac radio na Kosovu.   Kolarica je bila vrlo važno okupljalište mladih u vrijeme Božića. Družilo se, pjevalo, igralo...  Tu su nastale i mnogi napjevi koji se i danas čuvaju.

Vremena koja su dolazila nisu umanjila entuzijazam starih članova a novi su im se pridruživali. Nastupalo se svugdje  Zagreb, Mostar, Sarajevo, Makarska, redovno na Šimićevim susretima u Drinovcima, Vitina itd.   

 

Kazivači za ovu priču bili su:
   * Iva Prlić (Andrijina)
   *Josko Bušić
   *Drago Bušić (Mrgo)
   *Ivica Vlašić (Jukina)
   *Ana Galić (Markićuša)
   *Ružica Grizelj (Anušića)

Članovi društva od početaka:
Iz 1926.(prema kazivanjima )
Jakov Dedin, Stipe Bušić Antićev (Mrgin brat) , Buzdo, Jakišić

Iz 1935:
Iva Prlić (Andrijina), Anka Bušić (Panjčeva) Ana BUšić (Vegarića) i  Stana Polunić Manjića 
Petar Bušić Pejija, Jozo Grubišić Lebo, Mijo Bušić MIškija i Mirko Galić Mirka.

Iz 1948:
Ružica Anušića, Mila Džinova, Ljuba Toljkova, Jakica Đokina, Maša Perića, Ana Markićuša i Ivica Jukina.
Ante Perić, Veljan. Nikija, Mađa, Mrgo, Jure Matanov i Bićić  Predsjednik je bio Josko.

 

Kasnije su bili članovi :
Jerkan Perić Vinko Bušić, Dado Bušić, Anđa Polunić Ivka Plejić Ana Bušić Aniš, Zdrava Markić, Mara Markić Nada Markota Iva Bušić Vinkova, Ivuša Bušić, Draga Kapural, Krešo Galić Pegotić Četo Bušić, Krešo Gigalović,Ljubo Galić, Šaža, Mila Mackova , Mirjana Jerkasova, Terza i Desa Mirkine, Ljuba Brajina, Seka i Tatjana  Grmušina, Mirjana i Seka Glavareva , Cica Vranješina,
Anka i Željka Bićića, Jagoda Bušić- Ćućina, Vid Galić, Jakiša Galić, Borben Galić, Vinko Branalov, Ivanka i Boćo Ćopekovi, Lana Ranimirova a i svi oni koji vole tradiciju i folklor.

Zapisala

Anđelka Grizelj-Seka Grmušina